Od kada puštam druge da su pobjednici, imam svoj neprocjenjivi vlastiti mir



Od kada puštam druge da su pobjednici, imam svoj neprocjenjivi vlastiti mir

Imati svoj mir nije lako, poodavno sam se prestala dokazivati drugima, bitno mi je da znam da sam u pravu, ne zanimaju me tuđa mišljenja, posebno ne ona o kojima ne ovisim, sve je jednostavnije I nemam ikakvih pitanja, izabrala sam.

Ne gradim karijeru, ne zanimaju me pohvale ni pokude, ne dijelim lekcije, ne primam ih. Nisam u strahu za egzistenciju, niti hoću li se nekome svidjeti. Takva sam kakva jesam, bez lova na krpice I glamur, bez nadanja da ću ikome zapeti za oko. Ne biram previše posao, dokazala sam sama sebi da sam spremna puno toga raditi, da nema ograničenja. Svoje granice izdržljivosti sam više puta stavila na kušnju. Prebrodila sam puno I pronašla ravnotežu.

Postala sam bezbojna, nije to ni loše.

Stopila sam se s okolinom, plivam nizvodno. Da li je to dobro ili ne, ne znam, samo znam da mi je bolje nego ranije. Nema stresa, bola želuca, trke, ukočenog pogleda, grčenja mišića. Opustila sam neki čep u sebi I sve je otišlo iz mene. Veliko olakšanje nastupilo, gotovo praznina.

Možda su pošle i emocije među njima, nema onih koje razaraju. Pa neka su otišle, ne želim više vatru, bolove, slamanja, ne želim više suze, nespavanje, ne želim više ni minutu boli.

Rekla sam stop!

Stala sam. Krenula drugim putem. Pa, dok ide, dok se bolje osjećam, držim se toga pravca. Nemam razloga mijenjati kurs.

Možda što je prijateljica napisala najbolje ocrtava jednu stagnaciju, odnosno životnu fazu do koje se jednostavno samo protekom vremena dođe, a možda isto tako do koje se nikada ne dođe ili se primi k znanju I ne budeš žrtva vlastitih promišljanja I popuštanja.

Mir koji spominjem je bitan na nekoliko polja, ne samo rada, već I emocija, koje su dublje I strastvenije kako vrijeme prolazi. Nisu to više mladalački zanosi, svako doba nosi svoje. Što kasnije, više vremena treba za sve, zato je nužno u startu znati prepoznati situaciju u kojoj se nalazimo I krenuti k razrješavanju iste.

“Zrelu ženu, koja poštuje sebe i prošla je faze iluzije pravog muškarca, može jedino iskrenost da fascinira i impresionira samo čovjek koji iskreno i čisto voli. A to se dokazuje djelima. Dio predstave s glumom i lažima je već vidjela mnogo puta.” izrekla je Aleksandra.

Znam samo da uvijek pronađem rješenje, ali uz pitanja koja dovode do njih. Dobro se zamislim i razne varijante mogućih ishoda sagledavam.

Naučila sam se pameti, daleko više slušam a manje govorim. Nemam u svakom dijalogu ili raspravi zadnju rečenicu mišljenja i zaključak.

Puštam sugovornike da budu pobjednici, savršeni mir tada nastupa. Svako ima svoje mišljenje, vatreno ga brani. Ja sam umorna od objašnjavanja, pokazalo se da je vrijeme na mojoj strani, bude baš kako nagovijestim.

Zašto da trošim svoju energiju?

Na poslu sam kolegama i nadređenima u više navrata nagovijestila moguće scenarije ishoda, gledali su me blijedo, samo što mi nisu rekli da sam glupa svojim tupim pogledima, a sada se točno tako sve događa, odustalo se od dijela projekta i mijenja se jer je suludo nastaviti kako je počelo.

Do sada sam u radnom vijeku završila nekoliko velikih projekata, odgovorno i samostalno, bez velike logistike i pomoći. Sve sam pozitivno predala, dovela ih kraju. Primopredaja i naplata u roku i na vrijeme. Procedure se moraju poštivati. One su nezaobilazne. Kad igraš po pravilima, sve je jednostavnije.

Najvažnije je biti usredotočen i baš uvijek nekoliko koraka ispred, predvidjeti koje su moguće stavke zastoja i koji su loši dijelovi projekta i na vrijeme tražiti promjene. Smatrala sam da i sada treba slično postupiti, biti nekoliko koraka ispred i u korist okrenuti sve što se može, pobjeći i izbjeći bezizlazne situacije. Ali kad si u nedorasloj sredini, nema razumijevanja jer takvim zalogajima se mogu samo ugušiti, shvatila sam da je pametnije uzmaknuti i imati svoj mir. Nemam namjeru ljude oko sebe tjerati da misle kao ja, niti govoriti kako govorim. Mogu postići samo prezir i neprijatelje stvoriti, a to nemam namjeru.

Razmišljam, ako sam pustila druge da su pobjednici, ne znači da sam narušila vlastitu inteligenciju.

Od kada puštam druge da su pobjednici

Život mi je mnogo više od nadmetanja. Veliki ljudi nikad nisu imali potrebe se dokazivati, vjerovali su u svoje vrijednosti, imali su osjećaj sigurnosti kojega su pronašli u sebi.

Shvatila sam da su nadmetanja gubitak vremena, trebam imati više samopoštovanja, prestala sam se baviti nevažnim stvarima i ulaziti u nepotrebne bitke, gledam, osluškujem svoje srce, instinkt me vodi.

Naišla sam na jednu staru izreku: “Treba jednom početi sebe gledati, razmišljati iz perspektive vlastitoga srca. Tek kada počneš poštovati sebe, moći ćeš i drugoga poštovati ”

Trudim se kontrolirati svoje slabosti, još radim na popisu koji je dug, ali ova je definitivno na njemu. Bolje se osjećam i time sam pobjednik.

Stepenice u nebo su tu, slušam Zeppeline, opet slobodnog duha, neuhvatljivog uz postignuti mir kojega više ne dozvoljavam da bude narušen.

Odlučila sam što trebam od života, sve ostalo sam ostavila po strani, naprosto gurnula i dišem punim plućima.

“Ako ljudi pokušavaju da te obore, to samo znači da si iznad njih”, kaže jedna stara mudra izreka.

Kako je to dobar osjećaj, ma koliko kratkotrajan bio.

♥ ♥ Autor: Lily Laum ♥ ♥

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

shared on wplocker.com