Umorna sam, da li je vrijeme za promjene ?

Umorna sam, da li je vrijeme za promjene ?

Umorna sam, da li je vrijeme za promjeneJedna nova faza životna nastupila, umor je moja svakodnevica, nisam depresivna, nisam bez inspiracije, samo sam umorna, nakon niza takvih dana, mogu reći i kronično. Dakle, kronično sam umorna.



Labirint oko mene, paukova mreža. Kamo god se okrenem naiđem na zid, kao da sam u nekoj bez izlazoj situaciji. Nisam, ne moram se ni tješiti, naprosto sam sama sebi nametnula obveze i ograničenja. Sve u postizanju cilja, koji mi je bitan, a to je postići sigurnost opstanka mog malenoga svemira dugoročno.

U životu je važna ljubav, poštovanje, znanje..itd…itd ali se na koncu sve svede na financije i uslovno rečeno politiku. Diplomacija i mudrovanje, manipulacija, balansiranje i komunikacija je opis politike, dok za život treba novca kojega nikada dosta.

U okruženju kojem jesam, mogu samo reći : Hod po žici.

A kako se pojedinačni apetiti povećavaju, podsjeća me sve na onu uzrečicu “rupa bez dna”. Pristala sam prešutno biti financijski oslonac za postizanje nezavisnosti mojih dijelova mog malenoga svemira. U svom životu nisam imala oslonac i financijske injekcije. Znam koliko to znači.

Pogriješila jesam ili nisam, vrijeme će svoje pokazati, ali ga treba i dočekati a do tada, šuti, radi, trpi i izdrži. Raditi moram sada zbog postizanja financijskog balansa Rijetko kada sam pogriješila, ne ja nego moja intuicija. Tlaka i pritisak koji imam je zbog krivih procjena koje sam morala prihvatiti i sad zajedno svi istražujemo postići dobar finiš. Nisam na licu mjesta logistika već sam dislocirana, prihvatila sam ponude da ih financiram. Uvijek svima savjetujem, kad kreneš u izgradnju, treba duplo novca i vremena od onoga što ti prezentira izvoditelj. Zahvaljujući tehnici modernog doba sam bila upoznata sa fazama odlaska mojih financija. Važno je biti u korak i na vrijeme reagirati.

Negdje gubiš a negdje dobiješ.

Dobila sam skladni odnos funkcioniranja mog malenoga svemira, što mi je najvažnije. Sa tim ispreplitanjima, komunikacijom, smo kao obitelj neprekidno u kontaktu i jako smo vezani. Dislocirana sam isključivo da dođem do sredstava za život svima nama, a moja djeca su odlučila ostati u našem napaćenom gradu i raditi što stignu ali imati vlastiti posao. Glavni sam oslonac, financijer, podupora, rame za plakanje, za istresanje frustracija, savjetnik, arbitražer, mirotvorac, podrška u svim koracima.

Majka sam u prepunom smislu riječi, prijatelj koji im je često potreban. Naučila sam ih od malena da imaju povjerenja u mene i nikad nisam prekršila niti poljuljala taj odnos. A važno je da nikad nisam niti pravila razliku između njih. Moj stav se zna, svima jednako, ne može drugačije. Jednako ih volim, točka.

Često puta se moram nasmijati koje razgovore vodimo, zaborave se da sam mati, pa su teme više namijenjene za razgovor s prijateljima, ali, znaju da će dobiti realni pogled na trenutno situaciju i moje viđenje slijedećih varijanti događanja.

Prijateljica mi je nedugo rekla da bih trebala se posvetiti sebi a oni su veliki i neka se brinu za sebe. Po mnogima bih trebala putovati, šetati, objedovati, skitati… izlaziti i uživati. Meni je oduvijek konkretan rad bio užitak, rijetko da sam baš pustila mozak na pašu. Uvijek me je zakačila organizacija putovanja i odlazaka, kad sam stasala.

Naučila sam na svojim putovanjima puno, mogu reći da me to na neki način čini i nesretnom u životu, jer znam da može bolje a ruke su mi svezane.

Sada mi je potreban mir, koji mogu pronaći svagdje gdje je udobna fotelja, stolica, kauč, uz šalicu kave, laptop ili knjigu, uz laganu glazbu, koja samo dopire do uha i utapa se.

Povremeno si priuštim i punim baterije na taj način, sve što je duže, postaje nirvana koja ne smije biti predugog vijeka. Otupiš …

Treba li si nametnuti ili odabrati ciljeve ili biti letargičan i nezainteresiran?

A ako si na mjestu i ništa ne poduzimaš, tada te vrijeme, život i sve pojede i samo lagano blijediš i nestaneš. Treba pronaći dozu koja odgovara trenutnim situacijama ali sa sagledavanjem kompletnih događanja i njihove projekcije i u tom smjeru se ponašati.

Često spomenem izreku “igre bez granica”.

To znači da se neki procesi, odnosi, komunikacija, događanja… ama baš nikada ne mijenjaju, samo su varijante odnosno varijacije na tu temu prisutne.

Sve to troši energiju i imam sve češće potrebu za odmorom i punjenjem baterija. Trudim se bar snom nadoknaditi iscrpljenost. Vrućine su i još i kukci koji ometaju nesmetan san, znači, ne preostaje mi drugo nego biti depresivna ili uzeti stvari u svoje ruke i krenuti s promjenama koje je moguće napraviti.

Prvenstveno moram uvijek biti iskrena prema sebi, trebam prestati govoriti DA a zapravo misliti NE, izbjegavati svađe i tračeve, obilaziti i to posebno negativne ljude kojima ništa nije dobro, početi samo pozitivno o sebi govoriti, prošlost pod hitno u ropotarnicu spremiti, napraviti reda u svom okruženju, pa taman to bio ormar sa stvarima, početi voljeti samu sebe, jer tko će drugi ako ja neću.

Zaboraviti i ignorirati svoju gazdaricu kojoj baš ništa nije dobro. Poklonila sam joj bezbroj knjiga, ni naslov nije pošteno pogledala, nekoliko komada odjeće, kupim keksa, soka, kolače… sve to sutra dok me nema a kad se vratim zateknem na stolu u svojoj sobi. Nemam ključa, tako da imam osjećaj da je neprekidno u mojoj sobi kad me nema.

To treba izdržati, to treba smoći snage i suzdržati se od bijesa jer kad dolazim s posla, nikada ne znam što ću zateći.

Žena koja sebe je postavila iznad svih i svega, naj pametnija i najbolja kuharica, domaćica, majka, prijateljica, … je sama…

da, sama i od dosade ne zna što bi, ali se baš nikada nije zapitala zašto je ljudi izbjegavaju, odnosno zašto su ti susreti kratki kao i telefonski razgovori.

Ne želim biti takva, ne mogu, a sad kad iz prve ruke imam posla s osobom koja ni malo ne cijeni ikoga, već samo novac koji svaki mjesec dobije, od svih nas podstanara, definitivno vidim koliko mi energije pojede moje suzdržavanje da ne puknem. Odnosno da se ne upustim u bilo kakvu raspravu ili svađu. Treba to sve izdržati i podnijeti. Treniram živce i tu sam maestralna postala. Strpljiva sam, šutim i ignoriram.

Proučavam uvijek što kažu stručnjaci na svakom polju, a kažu složi popis želja, i to uvijek kao lijek savjetuju, sve što je moguće raditi.

Ne dozvoljavam si duže vremensko razdoblje negativnih događanja prema sebi jer ne smijem postati depresivna. A ono malo motivacije koju sad malom kašikom grebem i povećalom tražim u zadnje vrijeme moram čuvati. Ne smijem izgubiti intuiciju koja mi je do sada bila vjerni saveznik. Baš nikako ne želim postati ovisnik o bilo čemu, želim zadržati normalno ponašanje.

Želim biti u okviru svoga života i uvijek imati svoju svrhu.

Tanka je linija za gubitak sebe same.

Neprekidno si govorim da je to faza kratkog vijeka, da će proći.

Samoobrana, autosugestija, to uvijek preostaje?

Nikada nisam nasjela i krenula k alternativi. Cijeli spisak se može na netu pronaći, uvijek se svodi i na kupovinu artikala koji pomažu i toliko su univerzalni da praktički ne trebaš jesti ni spavati, sve samo od sebe prolazi.

Ono što mogu i što radim sa popisa je meditacija, tako da samu sebe neprekidno gnjavim i ispitujem kao da sam na ispitu na faksu, kreativna sam, neprekidno izmišljam kako što brže napraviti jesti i što kraće se zadržavati u kuhinji. Povremeno i napravim nešto da se osjećam dobro, nisam uvijek u mogućnosti prošetati omiljenim mjestom niti si skuhati pošteni obrok, ali zato, kad ručno operem veš, moram se poslije dobro osjećati. Nemam previše stvari da čekaju perilicu a i onda zaluta ono što mi ne odgovara, podne prostirke prepune dlaka kućnog ljubimca moje gazdarice.

Izgovaram pozitivne afirmacije i pozitivno se orijentiram, redovno se okrećem slatkišima koje nemilice tamanim kako bi dobila energije i opstala.

Volim sebe?

Naravno, ugađam si sa keksima svih mogućih preljeva i kombinacija.

Eto to je moje gledanje i primjena uputa raznih stručnjaka na koja nailazim surfajući.

Znam samo jedno, ako sam u potrazi za sretnim završetkom, pa kad i pomislim da ga ne mogu pronaći, vrijeme je da potražim neki novi početak.

To bi bilo najbolje rješenje. Da li je ostvarivo uz sve breme i savjest koju imam?

♥ ♥ Autor: Lily Laum ♥ ♥

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

shared on wplocker.com